Koja je istina o Open space uredima?
Kompanijama nikad nije bilo lakše, uključiti ljude u posao – ili nam se samo tako čini.
Djelatnicima nikad nije bilo lakše funkcionirati na radnom mjestu, poslovi su drugačiji, poslovni prostori prilagodljiviji.
Nepregledne razmijene mailova, zamijenili su video call aplikacije, ljudi su postali povezani i sve prisutni. Ali osmisliti radna mjesta koja bi trebala ostvariti interakciju između pojedinaca, jer lat. Collaborare, što znači raditi zajedno – nikada nije bilo lako.
Želimo raspraviti o posljedicama, naravno onim neželjenim i pružimo smjernice za kvalitetnu implementaciju i provođenje opremanja prostora i aktivaciji trenutnih tehnologija koje stvaraju interakciju među ljudima.
Uredi su postali dosadna mjesta, ljudi sjede po više od osam sati, narušavaju si zdravlje, izbjegavaju kontakt očima, stvara se tjeskoba, interakcija postaje sve lošija i definitivno pandemija je dobro došla da promijeni navike i da ljudi počnu interaktivnije i zdravije funkcionirati.
Senzori su postali moda, danas kompanije kupuju stolice koje mjere koliko dugo netko sjedi na njima, odavno postoje senzori u RFID karticama, putem službenih telefona parte gdje zaposlenici idu, kroz meta podatke aplikacija prate se otvori prozor preglednika, upućenih teams poziva itd. Naravno, ukoliko nam ovakvi analitički podaci služe kako bi razumjeli kolektivno ponašanje i kroz analizu reagirati na kvalitetniju promjenu onda možemo pričati o iskoristivosti podataka, ali ukoliko one unutar firme služe za praćenja, zadovoljenje kvantitativnih a ne kvalitetnih inputa kompanija je na lošem putu, kako reputacijskom tako i financijskom. Sveučilište Harvard provelo je veliko istraživanje o open space uredima i došlo je do fenomenalnog zaključka da interakcija ljudi licem u lice pada za 70 %, dok se interakcija digitalnim kanalima povećala.
Zanimljivo je da su to objasnili korištenjem „četvrtog zida“, naime to je pojam koji se koristi još od 18. stoljeća kada bi izvođači na pozornici trebali zamisliti zid koji ih odvaja od publike kao bi se fokusirali i to je ono šta nas u današnjem open space svijetu razdvaja. Ljudi u otvorenim uredima stvaraju četvrti zid, započinju ozlojeđeni pogledi i norme „četverog zida“ se šire. Također, vjerojatnost da će bilo koje dvije osobe u korporativnom open spacu komunicirati fizički ili digitalno proporcionalna je udaljenosti između njihovih stolova.
Open uredi vode do toga da se stalno morate biti stalno fokusirati na ono šta radite, kada to postane slučaj, suradnja između ljudi postaje nemoguća i trošak zajedničkog provedenog vremena i prostora postaje bez odgovarajuće koristi.
Istraživači sa MIT-a otkrila je da u slučajevima kada je trebala postojati kohezija i zadovoljstvo unutar timova, koje podrazumijeva više produktivnosti i izbjegavanje sukoba, svakako povećanje interakcije potkopava takav učinak, stoga su timove premjestili u odvojene sobe i istovremeno podignuli proaktivnost, zadovoljstvo i time produktivnost zaposlenika.
Remote poslovanje, fleksibilan ured ima tendenciju da puno više zbliži ljude i inhibira suradnju preko digitalnih kanala, razgovarate iz svog doma u podsvijesti kao da su vam kolege u vašem prostoru, što je puno intimnije nego ured.
Porast interakcije među timovima unutar open space ureda vodi do toga da se direktno ide drugima kako bi se riješili problemi i zadaci – zaobilazeći menadžere za koje kažemo da su „uska grla u komunikaciji“, no to se pokazalo kao mračna strana, jer menadžment nije samo usko grlo u komunikaciji nego i čuvari kvalitete poslovanja. Zaobilazeći menadžment, stvaraju se problemi i u kratkom roku pada produktivnost, rastu prigovoru klijenta.
Naime, događaji su vrlo važni u interakciji ljudi, recimo česte interne radionice (do troje ljudi), zajednički ručak, recimo aparat za kavu u središtu prostora, zbližava ljude, timove puno više nego tjedni sastanak. Jedinstvena arhitektura prostora između fizičkog i digitalnog nije pronađena, kako smo rekli upravo zato jer više interakcije ne znači nužno bolje, niti je manje. Cilj je potaknuti ljude da sudjeluju u razvoju, stvaraju interakciju, razvijaju se i idu naprijed.
Pretpostavke o uredskoj arhitekturi i suradnji su zastarjele jednako kako kaže i naslov, dizajn otvorenog ureda namijenjen je da potakne interakciju licem u lice, ali nam daje dopuštenje da to ne radimo i stvari postaju kontraproduktivne. Dopustite da današnje vrijeme, tehnologije i ljudi, dizajniraju omjer fizičkog i virtualnog radnog mjesta i da to postane kontinuirani proces, jer na toj arhitekturi i anatomiji leži suradnja za sretnim radnim mjestom i zadovoljnim poslodavcem.
Nepregledne razmijene mailova, zamijenili su video call aplikacije, ljudi su postali povezani i sve prisutni. Ali osmisliti radna mjesta koja bi trebala ostvariti interakciju između pojedinaca, jer lat. Collaborare, što znači raditi zajedno – nikada nije bilo lako.
Želimo raspraviti o posljedicama, naravno onim neželjenim i pružimo smjernice za kvalitetnu implementaciju i provođenje opremanja prostora i aktivaciji trenutnih tehnologija koje stvaraju interakciju među ljudima.
Uredi su postali dosadna mjesta, ljudi sjede po više od osam sati, narušavaju si zdravlje, izbjegavaju kontakt očima, stvara se tjeskoba, interakcija postaje sve lošija i definitivno pandemija je dobro došla da promijeni navike i da ljudi počnu interaktivnije i zdravije funkcionirati.
Senzori su postali moda, danas kompanije kupuju stolice koje mjere koliko dugo netko sjedi na njima, odavno postoje senzori u RFID karticama, putem službenih telefona parte gdje zaposlenici idu, kroz meta podatke aplikacija prate se otvori prozor preglednika, upućenih teams poziva itd. Naravno, ukoliko nam ovakvi analitički podaci služe kako bi razumjeli kolektivno ponašanje i kroz analizu reagirati na kvalitetniju promjenu onda možemo pričati o iskoristivosti podataka, ali ukoliko one unutar firme služe za praćenja, zadovoljenje kvantitativnih a ne kvalitetnih inputa kompanija je na lošem putu, kako reputacijskom tako i financijskom. Sveučilište Harvard provelo je veliko istraživanje o open space uredima i došlo je do fenomenalnog zaključka da interakcija ljudi licem u lice pada za 70 %, dok se interakcija digitalnim kanalima povećala.
Zanimljivo je da su to objasnili korištenjem „četvrtog zida“, naime to je pojam koji se koristi još od 18. stoljeća kada bi izvođači na pozornici trebali zamisliti zid koji ih odvaja od publike kao bi se fokusirali i to je ono šta nas u današnjem open space svijetu razdvaja. Ljudi u otvorenim uredima stvaraju četvrti zid, započinju ozlojeđeni pogledi i norme „četverog zida“ se šire. Također, vjerojatnost da će bilo koje dvije osobe u korporativnom open spacu komunicirati fizički ili digitalno proporcionalna je udaljenosti između njihovih stolova.
Open uredi vode do toga da se stalno morate biti stalno fokusirati na ono šta radite, kada to postane slučaj, suradnja između ljudi postaje nemoguća i trošak zajedničkog provedenog vremena i prostora postaje bez odgovarajuće koristi.
Istraživači sa MIT-a otkrila je da u slučajevima kada je trebala postojati kohezija i zadovoljstvo unutar timova, koje podrazumijeva više produktivnosti i izbjegavanje sukoba, svakako povećanje interakcije potkopava takav učinak, stoga su timove premjestili u odvojene sobe i istovremeno podignuli proaktivnost, zadovoljstvo i time produktivnost zaposlenika.
Remote poslovanje, fleksibilan ured ima tendenciju da puno više zbliži ljude i inhibira suradnju preko digitalnih kanala, razgovarate iz svog doma u podsvijesti kao da su vam kolege u vašem prostoru, što je puno intimnije nego ured.
Porast interakcije među timovima unutar open space ureda vodi do toga da se direktno ide drugima kako bi se riješili problemi i zadaci – zaobilazeći menadžere za koje kažemo da su „uska grla u komunikaciji“, no to se pokazalo kao mračna strana, jer menadžment nije samo usko grlo u komunikaciji nego i čuvari kvalitete poslovanja. Zaobilazeći menadžment, stvaraju se problemi i u kratkom roku pada produktivnost, rastu prigovoru klijenta.
Naime, događaji su vrlo važni u interakciji ljudi, recimo česte interne radionice (do troje ljudi), zajednički ručak, recimo aparat za kavu u središtu prostora, zbližava ljude, timove puno više nego tjedni sastanak. Jedinstvena arhitektura prostora između fizičkog i digitalnog nije pronađena, kako smo rekli upravo zato jer više interakcije ne znači nužno bolje, niti je manje. Cilj je potaknuti ljude da sudjeluju u razvoju, stvaraju interakciju, razvijaju se i idu naprijed.
Pretpostavke o uredskoj arhitekturi i suradnji su zastarjele jednako kako kaže i naslov, dizajn otvorenog ureda namijenjen je da potakne interakciju licem u lice, ali nam daje dopuštenje da to ne radimo i stvari postaju kontraproduktivne. Dopustite da današnje vrijeme, tehnologije i ljudi, dizajniraju omjer fizičkog i virtualnog radnog mjesta i da to postane kontinuirani proces, jer na toj arhitekturi i anatomiji leži suradnja za sretnim radnim mjestom i zadovoljnim poslodavcem.
