Dosta je pisano i objašnjeno kako je COVID-19 promijenio način kako funkcioniramo i poslujemo. Izvješća i preliminarne studije, poput one WTO-a, pokazuju da su kompanije, suočene s epidemijom, reagirale elastično i prihvatile tehnologije koje su im omogućile preživljavanje – a i daljnje širenje.
Cloud tehnologija nije nova, ali su novi načini na koji se počela koristiti. Ono što nas sve na Starom kontinentu može zabrinuti – drukčije poimamo i koristimo cloud od nama kompetitivnih tržišta SAD-a i Kine (uzmite ovo ''drukčije'' kao ''eufemizam'' za lošije).
Prema European Business Review, nije sve ni počelo tako loše. Rano u 2020., europske kompanije su povele u komprimiranju Big Data, što su i 9/10 europskih kompanija i navele kao razlog za znatno rezanje troškova. Američke kompanije nisu bile tako brze, pa su u prolaznom vremenu 7/10 kompanija prijavilo u SAD-u značajnije smanjivanje troškova zahvaljujući cloud tehnologiji.
Međutim, tu počinju razlike, i one su zanimljive.
Europske kompanije koriste cloud kao in-house alat za čuvanje i dijeljenje podataka, te rezanje troškova. Nasuprot tome, jednom kada su prihvatili cloud tehnologiju, lideri američkih i kineskih kompanija su prigrlili i komercijalne mogućnosti clouda, kao čvorišta za reklamiranje, ugovaranje i poslovanje. Posljedično, u razdoblju 2020-2024 američke i kineske kompanije očekuju rast investicija u cloudu za 5 do 8%. Nasuprot njima, europske kompanije planiraju rast investicija u cloudu za 3%. Izračun koje smo proveli pokazuje da bi europske kompanije morale povećati svoje investicije za 12,7% u godinu dana kako bi dosegle momentalnu razinu američkih kompanija. To se neće desiti, i ponor će se samo produbljivati.
Europski pristup cloudu nije samo različit, on je i problematičan. Ako cloud gledamo kao na spremište podataka, s određenim setom pravila kako se podatke štiti, i uvjete tko, i pod kojim uvjetima, njima pristupa, onda je evidentno da se stvara usko grlo poslovanju. Američke i kineske kompanije ne stavljaju ta ograničenja na podatke u cloudu, nego ih tretiraju kao i sve ostale, redovno ih osvježavaju, analiziraju i reagiraju u realnom vremenu na promjene na tržištu.
Cloud ne može dakle biti sam sebi svrhom niti stajati na tržištu – koncept je tzv. Cloud Continuuma neprekidno unošenje best practices, inovacija i obračuna s latencijom u poslovnim procesima kako bi cloud okruženje bilo još kompetitivnije od realnog. Za to i ima svake logike, jer brzina obrade informacija i izračuna u cloud okruženju se ne može usporediti s bilo kojom drugom, masovno primjenjivom, tehnologijom.
Danas savjetujemo, a prateći europske kompanije da prihvate cloud na specifičan način – izdvajajući postepeno više sredstava i vremena, gradeći arhitekturu znanja o primjeni cloud tehnologije kroz čitavu kompaniju, razvijanje najboljih praksi prilagođenih određenim kompanijama (IKEA, Philips ili Roche nisu i ne mogu biti isti), te testirati inovacije kroz korisnička iskustva s njima.
Ovo je umnogome neistraženo područje za mnoge europske kompanije – ali je otvoreno područje koje se mora koristiti, prije ili kasnije, prirodnije ili usiljenije. Jasno je što je lakše i bolje.
Cloud tehnologija nije nova, ali su novi načini na koji se počela koristiti. Ono što nas sve na Starom kontinentu može zabrinuti – drukčije poimamo i koristimo cloud od nama kompetitivnih tržišta SAD-a i Kine (uzmite ovo ''drukčije'' kao ''eufemizam'' za lošije).
Prema European Business Review, nije sve ni počelo tako loše. Rano u 2020., europske kompanije su povele u komprimiranju Big Data, što su i 9/10 europskih kompanija i navele kao razlog za znatno rezanje troškova. Američke kompanije nisu bile tako brze, pa su u prolaznom vremenu 7/10 kompanija prijavilo u SAD-u značajnije smanjivanje troškova zahvaljujući cloud tehnologiji.
Međutim, tu počinju razlike, i one su zanimljive.
Europske kompanije koriste cloud kao in-house alat za čuvanje i dijeljenje podataka, te rezanje troškova. Nasuprot tome, jednom kada su prihvatili cloud tehnologiju, lideri američkih i kineskih kompanija su prigrlili i komercijalne mogućnosti clouda, kao čvorišta za reklamiranje, ugovaranje i poslovanje. Posljedično, u razdoblju 2020-2024 američke i kineske kompanije očekuju rast investicija u cloudu za 5 do 8%. Nasuprot njima, europske kompanije planiraju rast investicija u cloudu za 3%. Izračun koje smo proveli pokazuje da bi europske kompanije morale povećati svoje investicije za 12,7% u godinu dana kako bi dosegle momentalnu razinu američkih kompanija. To se neće desiti, i ponor će se samo produbljivati.
Europski pristup cloudu nije samo različit, on je i problematičan. Ako cloud gledamo kao na spremište podataka, s određenim setom pravila kako se podatke štiti, i uvjete tko, i pod kojim uvjetima, njima pristupa, onda je evidentno da se stvara usko grlo poslovanju. Američke i kineske kompanije ne stavljaju ta ograničenja na podatke u cloudu, nego ih tretiraju kao i sve ostale, redovno ih osvježavaju, analiziraju i reagiraju u realnom vremenu na promjene na tržištu.
Cloud ne može dakle biti sam sebi svrhom niti stajati na tržištu – koncept je tzv. Cloud Continuuma neprekidno unošenje best practices, inovacija i obračuna s latencijom u poslovnim procesima kako bi cloud okruženje bilo još kompetitivnije od realnog. Za to i ima svake logike, jer brzina obrade informacija i izračuna u cloud okruženju se ne može usporediti s bilo kojom drugom, masovno primjenjivom, tehnologijom.
Danas savjetujemo, a prateći europske kompanije da prihvate cloud na specifičan način – izdvajajući postepeno više sredstava i vremena, gradeći arhitekturu znanja o primjeni cloud tehnologije kroz čitavu kompaniju, razvijanje najboljih praksi prilagođenih određenim kompanijama (IKEA, Philips ili Roche nisu i ne mogu biti isti), te testirati inovacije kroz korisnička iskustva s njima.
Ovo je umnogome neistraženo područje za mnoge europske kompanije – ali je otvoreno područje koje se mora koristiti, prije ili kasnije, prirodnije ili usiljenije. Jasno je što je lakše i bolje.
