Koristimo li uistinu IT alate koji su nam na raspolaganju?

Da odgovorimo odmah na pitanje iz podnaslova – ne. U godini u kojoj slavimo 30-tu obljetnicu izrade prve web stranice, informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) su daleko od optimalnog korištenja u svim sferama života, ali to se najbolnije osjeti u bilancama kompanija.

Iako je COVID-19 pandemija demonstrirala kolike su mogućnosti da organizacija radi u (sveukupno) normalnim radnim ritmom, upotrebom npr. cloud meetings aplikacija, ni danas ne možemo reći da izvlačimo iz tehnološkog napretka fragment onoga što bi mogli.

Riječ je o globalnom trendu: od svih klijenata koje smo savjetovali, kod četvrtine smo ustanovili da IKT podkapacitiranost kritično utječe na poslovanje kompanije. Dvije trećine klijenata je trpjelo ozbiljne gubitke, a nisu trebali, imali su alate koji su takve gubitke mogli jednostavno spriječiti. Manje od 10% kompanija je koristilo kupljene i podržane IT resurse na zadovoljavajući način.

Imate organizacijsku jedinicu za IT podršku? Naravno. Izdvajate li značajna sredstva za nabavku hardvera i softvera? Itekako. Da li razvijate nove funkcionalnosti na kupljenim/razvijenim aplikacijama? Da li zaposlenici znaju sve mogućnosti alata koji su im stavljeni na raspolaganje? Da li redovito daju povratne informacije i prijedloge za daljnji razvoj? Imate li Service Level Agreement s dobavljačem, i da li redovito naplaćujete penale? Da li ste ugovorili održavanje, ili ste osigurali i second level podršku? Kakva je razina zaštite podataka i sustava? Koje ste certifikate pribavili, i od koga?

Malo kompanija je u stanju dati zadovoljavajuće i jasne odgovore na ova pitanja. Sve one redovito kupuju resurse i brinu se da njihovi odjeli za IT podršku su kapacitirani stručnjacima. Ali tu aktivnosti prestaju.

Kompaniji nije problem nabaviti server od milijun eura, ali jest izdvojiti 10.000,00 eura za UPS. Uprave se rado odlučuju kupiti skupe softverske produkte koji su gotovo pa neprimjenjivi za njihovo poslovanje, ali nerado šalju svoje IT stručnjake na certificirane tečajeve, koji njihovim kompanijama daje potpuno novi doseg u sferi IT podrške. Talentirani in-house stručnjaci razviju i testiraju nove funkcionalnosti (pa i aplikacije), ali zaposlenici se ne educiraju, ili im nije skrenuta dovoljna pozornost na važnost novorazvijenih ili nadograđenih produkata. Grad je oblijeplijen posterima u sklopu marketinške kampanje, a otvorena je i prigodna web stranica. Znate li kako doći do samog vrha u web browserima? Znate li koliko pametno kalibriranje postova na društvenim mrežama može dovesti do čitanosti o proizvodima i uslugama koje oglašavate?

Nadalje, istina je da kompanije vode računa o tehnološkim zahtjevima poslovanja, barem formalno. No, imaju li predodžbu kako će se te tehnologije mijenjati u slijedećih 3-5-10 godina? Umjetna inteligencija je uvelike u upotrebi, nanoboti postaju u stanju izvršiti sve složenije zadatke. Od autonomije prometa nas dijeli samo još jedan korak u bandwithu postojeće širokopojasne infrastrukture. To su procesi, čije implikacije su kompleksne, a kompanije koje se u njima brže i uspješnije orijentiraju imaju prilike nadmašiti konkurenciju koju danas samo mogu gledati izdaleka.

Katkada ni informatičari si ne olakšavaju posao u komunikaciji s kolegama i educiranju istih. Od čuvenog ''Request for Change nije CR'', do neobjašnjavanja zašto phase-out određene aplikacije u aplikacijskoj mapi će imati, za njih samorazumljive, posljedice po čitavu mapu. Komunikacija je dvokanalna, i mora se uvježbavati.

Ovo sve zvuči poznato? Preteško bi bilo reći da kompanije ne osiguravaju IT podršku. Ali loše ju inkorporiraju u svoje poslovanje. Ono što smo zamijetili u procesima poslovnog savjetovanja pritom razbija sve mitove: uprave sastavljene od 30-godišnjaka mogu biti itekako neinformirane o IT resursima, mnogi 20-godišnji zaposlenici ''se snalaze'' u najčešće korištenim web browserima ili društvenim mrežama, dok prodaju ključnim klijentima proizvode i usluge. To nije generacijsko pitanje i to biologija neće riješiti. Pitanje je to proaktivnosti lidera, jasne ideje gdje i kako IT pruža podršku poslovanju, kako IT uopće funkcionira unutar organizacije, te kakva očekivanja ima od IT dobavljača.

Pri tome, katkada nepodnošljivi problemi su vrlo lako rješivi, a manji poremećaji u funkcioniranju su indikatori budućih značajnih problema i gubitaka.

Rutina nas sve često odvodi od sveobuhvatne slike koju lideri na čelu organizacijske piramide moraju imati uvijek na umu i koju moraju komunicirati kroz kompaniju. Ta je slika često manjkava u području IT podrške danas, i kako će se mijenjati u vremenima ispred nas, s ili bez pandemije.

Stoga je neprocjenjiva uloga vanjskih konzultanata i evaluatora u slušanju i kreiranju rješenja za specifičnu kompaniju, konkretni problem, manjak saznanja o novim trendovima ili naprosto, neadekvatnu komunikaciju između IT i ostatka kompanije. Kompetentan i specijaliziran IT konzultant, usredotočen na slušanje i rješenje, može značiti razliku ne u poslovanju kompanije koju savjetuje, nego u njenoj sudbini