Zašto radimo, stvaramo nove projekte, bavimo se R&D&I, češkamo glavu nad raznoraznim New Dealovima, provjeravamo bonitete naših partnera, lovimo bespovratni novac, drhtimo nad inflacijom jer čitave generacije ju nisu okusile?
Odnosno, zašto uopće radimo?
Da ostvarimo dobit.
Ova kratka rečenica od tri riječi je pravi core biznis svake kompanije, na bilo kojem mjestu naše planete. Ona nadilazi sve kulturološke razlike, poslovne prakse, trgovačke uzance, metode rada, itd. Neto dobit je smisao rada kompanije.
Postoje udruge, zaklade, pa i firme koje će vam reći da ''njihov cilj nije ostvarenje dobiti''. To nije isto kao da su rekli ''ne smijemo imati dobit na kraju godine''. Dobit u takvom slučaju, ako nije ''spržena'' kroz nepotrebne rashode se reinvestira u ciljeve zbog kojih je pravna osoba i osnovana.
Ima puno puteva do dobiti, a još više do gubitka, a najviše do neostvarivanja ciljane dobiti. Dalje u tekstu ćemo govoriti generalno, ali svaka firma u svakoj fazi je priča za sebe.
Najgori način da ostvarimo neto dobit jest da, ukoliko uočimo da naši prihodi neće doseći planiranu razinu, režemo troškove. Naravno, postoje nepotrebni troškovi, ali općenito, uprave, srednji menadžment i zaposlenici vode računa o tome. Dakle, reže se, redom: PEREX, OPEX, CAPEX. Teško to savjetujemo, iako na kratki rok to može dovoditi do ispunjenja cilja. Međutim, kompanija gubi određene sposobnosti, koje će teško vratiti. Kontrakcijom se gubi i položaj na tržištu, za koji se kompanija teško izborila. I šalje se potrošačima loša poruka – u problemima smo.
Lakonski, možemo obrnuti stvari, uvidjeti kako i na što trošimo, reorganizirati novčane tokove u kompaniji i– povećati prihode. Postoji puno načina da se to ostvari. Dizanje cijene ukoliko nudimo kvalitetan, re-brand proizvoda ili uslugu. Širenje poslovne djelatnosti na nove grane, poželjno uz poslovne partnere iz te specifične grane, proboj na nova tržišta. Ovo se kolokvijalno naziva ''bijeg u pobjedu'', ako se izvede dobro. Problem je u vremenu, a gore opisane operacije trebaju barem godinu ili dvije. Stoga treba čitati izvješća na kraju financijske godine s predviđanjem novih trendova i nipošto se posvetiti jednom načinu povećanja volumena prihoda.
To me dovodi do treće opcije (ili podopcije druge opcije). Uvijek ima kolega koji imaju fokus na jednu ideju ''koja će spasiti firmu'', i inzistiraju da im se kroz projekt menadžment daju ovlasti praktički uprave. Moje iskustvo jest da to rijetko završi na dobro. Ako nešto nisi nikada radio, ako nisi nosio takvu odgovornost, onda ne možeš početi kada kompaniji treba iskustvo top menadžmenta u dnevno-operativnim stvarima. Projektni menadžment ima svoje neosporne jake strane, ako se izvodi kako treba, kod uvođenja novih procedura i tehnologija, certificiranja, rješavanja incidenata i problema...ali on zahtijeva vlastiti budžet i projektnog sponzora, najčešće u upravi.
Kad smo riješili da rezati rashode ne želimo, a povećavati prihode bez ozbiljnih investicija ne možemo, onda tražimo rješenja izvan firme. Danas se nalazimo u eri obilja jeftinog novca. Tako nije bilo pred 12 ili 25 godina. Ono važnije, ovisno o tome s čim se bavite (a tu budite maksimalno fleksibilni), postoje kanali financiranja u razvoj, pri čemu je novac bespovratan, ili beskamatan, ili s manjim učešćem. Ono što je svakako dobro, jest da iznad određenog praga morate napraviti poslovni plan, marketinški plan, studiju izvodljivosti itd. To nije dobro samo radi stjecanja povjerenja, već je odlična provjera i za kompaniju da li im je koncepcija na pravom tragu, i može li se materijalizirati. Kao i uvijek kod izvora financiranja, bolje ga je tražiti kada ga imate za razvoj, nego kada ga nemate za preživljavanje (nemojte ipak zaboraviti da brojne financijske institucije ne nude samo i zajmove, već i jamstva, a ona se ne vraćaju ako sve prođe sukladno planovima).
Kao što vidite, dobit nije nedostižna, iz godine u godinu, neinvazivnim i razvojnim metodama, uz puno razmišljanja, anticipiranja, komunikacije s poslovnim partnerima i općenito konferencija, te praćenja stanja na emitivnom tržištu, te tržištu kapitala. Bitno je u svakom trenutku biti realan u ciljevima, fleksibilan u metodama, informiran o stanju i spreman kladiti se u svoju kompaniju i njene ljude, a ne protiv njih.
Odnosno, zašto uopće radimo?
Da ostvarimo dobit.
Ova kratka rečenica od tri riječi je pravi core biznis svake kompanije, na bilo kojem mjestu naše planete. Ona nadilazi sve kulturološke razlike, poslovne prakse, trgovačke uzance, metode rada, itd. Neto dobit je smisao rada kompanije.
Postoje udruge, zaklade, pa i firme koje će vam reći da ''njihov cilj nije ostvarenje dobiti''. To nije isto kao da su rekli ''ne smijemo imati dobit na kraju godine''. Dobit u takvom slučaju, ako nije ''spržena'' kroz nepotrebne rashode se reinvestira u ciljeve zbog kojih je pravna osoba i osnovana.
Ima puno puteva do dobiti, a još više do gubitka, a najviše do neostvarivanja ciljane dobiti. Dalje u tekstu ćemo govoriti generalno, ali svaka firma u svakoj fazi je priča za sebe.
Najgori način da ostvarimo neto dobit jest da, ukoliko uočimo da naši prihodi neće doseći planiranu razinu, režemo troškove. Naravno, postoje nepotrebni troškovi, ali općenito, uprave, srednji menadžment i zaposlenici vode računa o tome. Dakle, reže se, redom: PEREX, OPEX, CAPEX. Teško to savjetujemo, iako na kratki rok to može dovoditi do ispunjenja cilja. Međutim, kompanija gubi određene sposobnosti, koje će teško vratiti. Kontrakcijom se gubi i položaj na tržištu, za koji se kompanija teško izborila. I šalje se potrošačima loša poruka – u problemima smo.
Lakonski, možemo obrnuti stvari, uvidjeti kako i na što trošimo, reorganizirati novčane tokove u kompaniji i– povećati prihode. Postoji puno načina da se to ostvari. Dizanje cijene ukoliko nudimo kvalitetan, re-brand proizvoda ili uslugu. Širenje poslovne djelatnosti na nove grane, poželjno uz poslovne partnere iz te specifične grane, proboj na nova tržišta. Ovo se kolokvijalno naziva ''bijeg u pobjedu'', ako se izvede dobro. Problem je u vremenu, a gore opisane operacije trebaju barem godinu ili dvije. Stoga treba čitati izvješća na kraju financijske godine s predviđanjem novih trendova i nipošto se posvetiti jednom načinu povećanja volumena prihoda.
To me dovodi do treće opcije (ili podopcije druge opcije). Uvijek ima kolega koji imaju fokus na jednu ideju ''koja će spasiti firmu'', i inzistiraju da im se kroz projekt menadžment daju ovlasti praktički uprave. Moje iskustvo jest da to rijetko završi na dobro. Ako nešto nisi nikada radio, ako nisi nosio takvu odgovornost, onda ne možeš početi kada kompaniji treba iskustvo top menadžmenta u dnevno-operativnim stvarima. Projektni menadžment ima svoje neosporne jake strane, ako se izvodi kako treba, kod uvođenja novih procedura i tehnologija, certificiranja, rješavanja incidenata i problema...ali on zahtijeva vlastiti budžet i projektnog sponzora, najčešće u upravi.
Kad smo riješili da rezati rashode ne želimo, a povećavati prihode bez ozbiljnih investicija ne možemo, onda tražimo rješenja izvan firme. Danas se nalazimo u eri obilja jeftinog novca. Tako nije bilo pred 12 ili 25 godina. Ono važnije, ovisno o tome s čim se bavite (a tu budite maksimalno fleksibilni), postoje kanali financiranja u razvoj, pri čemu je novac bespovratan, ili beskamatan, ili s manjim učešćem. Ono što je svakako dobro, jest da iznad određenog praga morate napraviti poslovni plan, marketinški plan, studiju izvodljivosti itd. To nije dobro samo radi stjecanja povjerenja, već je odlična provjera i za kompaniju da li im je koncepcija na pravom tragu, i može li se materijalizirati. Kao i uvijek kod izvora financiranja, bolje ga je tražiti kada ga imate za razvoj, nego kada ga nemate za preživljavanje (nemojte ipak zaboraviti da brojne financijske institucije ne nude samo i zajmove, već i jamstva, a ona se ne vraćaju ako sve prođe sukladno planovima).
Kao što vidite, dobit nije nedostižna, iz godine u godinu, neinvazivnim i razvojnim metodama, uz puno razmišljanja, anticipiranja, komunikacije s poslovnim partnerima i općenito konferencija, te praćenja stanja na emitivnom tržištu, te tržištu kapitala. Bitno je u svakom trenutku biti realan u ciljevima, fleksibilan u metodama, informiran o stanju i spreman kladiti se u svoju kompaniju i njene ljude, a ne protiv njih.
