Kako davati smjernice u okruženju koje se neprestano mijenja?
Godinama govorim svojim klijentima da se mijenjaju. Da budu proaktivni. Da prate tržište i odgovore tržišta. Da komuniciraju brže i efikasnije. Da koriste nove tehnologije na optimalan način. Da uračunaju rizike, izvanredne nepogode, generalnog štrajka, rata...sve ono što pravnici obilježavaju kao viša sila.

Kad nekoga savjetuješ, poželjno je da sebe slušaš.

Uskoro će se navršiti druga godina iscrpljujuće borbe s COVID-19. Vijesti se mijenjaju, cjepiva razvijaju, vlade zatvaraju i otvaraju, dijele mjere poduzetnicima pa ih ukidaju, s utjecajem na javni dug i novčanu masu u opticaju (ma koliko god bilo nekih kojima se ta tema ne sviđa). Naši zaposlenici rade iz ureda, domova i kreveta. BX je bacio u sjenu CX. Varijante se nižu, a svaka može imati dijametralno suprotan učinak na poslovanje: smrtonosnija delta varijanta priziva zatvaranje, nove intervencije vlada na tržištu, novu etapu digitalnog poslovanja. Obratno, po svemu što znamo zaključno s datumom ove kolumne, omikron varijanta je zaraznija, ali blaža, pa bi odgovor trebao biti (nakon neuspješnog pokušaja obuzdavanja kroz kontakte nultih pacijenata) manje intervencije, više otvaranja i veća predvidljivost na tržištima.

Klijenti nam se obraćaju pod vidnim stresom, i traže od nas savjet ''što će se događati'' i ''kako odgovoriti'' u vezi s pandemijom. Konzultanti ne mogu odgovarati na ta pitanja, nismo virolozi, imunolozi ili infektolozi. Ali možemo razmisliti na koja pitanja možemo, a i trebamo, davati odgovore.

U bilo kojoj izvanrednoj situaciji, pa i pandemiji, bitno je pratiti situaciju. S poslovnog stajališta to nije broj cijepljenih, umrlih ni oboljelih. To su mjere vlade koje možemo sugerirati klijentima kako bi pokrili gubitke ili modificirali svoje biznise. To su odgovori tržišta i središnjih banaka, kojima se vrijednost poslova i imovine naših klijenata devaluira. I tu je komponenta neizvjesnog obzora budućnosti, na čije izazove, ma kakvi bili, moramo biti spremni dati odgovor koji će konkretno pomoći klijentu.

Dakle: UGROZA – PRAĆENJE – EMPATIJA PREMA KLIJENTU – OSMIŠLJAVANJE ODGOVORA – IMPLEMENTACIJA – (KOREKCIJE)

Koliko je to različito od pred-COVID ere? Dosta. Nekoć su klijenti formulirali probleme i od nas tražili rješenja. Danas, mi smo ti koji signaliziramo ugrozu, ne zdravstvenu, već poslovnu ugrozu klijentu i s njegovim dopuštenjem i sukladno njegovim potrebama, formuliramo odgovor.

COVID-19 nije ugasio konzultantsku industriju, ako je slušala samu sebe oko potrebe za neprekidnim prilagođavanjem okolnostima. Promijenio ju je, i tako promijenjenu, učinio relevantnijom nego ikada.

To se odnosi na konzultantske organizacije, prije svega na analitiku, simulacije, profiliranje klijenta i njegovih zahtjeva. Zaposlenicima koji obavljaju taj dio posla u back office-u je život višestruko usložen, što je nešto što u obzir mora uzeti uprava, HR i budžet plaća. Ti ljudi stječu jedinstvena i rijetka znanja poslovne trijaže, i ne možemo si dopustiti njihov prijelaz za veću plaću kod konkurencije i gubitak sposobnosti i vještina koje odnose.

Iznad svega, ne smijemo biti samo reaktivni. Moramo biti proaktivni, i moramo moći vidjeti moguće scenarije za naše klijente, imati spremna rješenja te biti dovoljno fleksibilni da ta rješenja značajno mijenjamo.

Jer, nerijetko, u ovom okruženju, kompanije se mogu obratiti samo konzalting industriji da shvate gdje su i kamo idu. Prije nego što počnemo generirati rješenja za njihove probleme, moramo i mi, najprije na internom nivou, znati odgovore na njihova pitanja.

Ali, ne treba mistificirati – to je još jedan set izazova, a za izazove pravi konzultanti žive.