Sve više i više kompanija (i ne naročito internacionalnih) nalazi talente na globalnom tržištu. Prema podacima WTO-a, 13,7% zaposlenika u kompanijama razvijenog svijeta nisu državljani zemalja u kojima rade. Taj broj bi mogao za dvije godine narasti na 17%, a neće padati ni u godinama i desetljećima koji dolaze.
Naravno, u kompaniji svi smo sretni kad dobijemo stručnjaka s jedinstvenim znanjima i talentima. Puno je teže osobu iz drugog okruženja, drugačijih očekivanja, liderskih vještina, itd. uklopiti u lokalnu korporativnu kulturu (a zašto ih se i mora uklopiti?). Upoznao sam u zadnjih nekoliko godina ljude u kompanijama, naročito IT ili konzulting kompanijama koji su postali pravi rezervoari znanja o pojedinim kulturama, ali i živi svjedoci koliko je teško pomiriti sve etničke specifičnosti.
Najlakši je put – posao. I najrazličitije etničko okruženje pozitivno i timski reagira kad se pred njega postavi cilj, dodijele ovlasti i povjerenje i povede primjerom. Cilj i natjecanje je nešto što svi univerzalno razumijemo.
No, to nije dosta. Nesporazuma uvijek ima, i zato je bitno imati malo pravila – ali pravila kojih se uniformno moramo pridržavati. Omiljeno pravilo je ono koje je samorazumljivo ''ne radi nikome što ne želiš da rade tebi''.
Držeći se jednostavnih principa, možemo stvoriti radno okruženje koje stimulativno, ne samo za rad, već i boravak u stranoj zemlji.
Obratno, propisivanje kompliciranih pravilnika i procedura o konfliktima, izražavanju, tretmanu žena, religijskim praznicima, dopuštenim vicevima, itd. samo stvaramo atmosferu gdje vjerojatno pogrešno, ali beziznimno, podsvjesno komuniciramo kako očekujemo probleme, i to ne male. Oni se, po logici, redovito i događaju.
Konflikata na radnom mjestu, naravno, ima i inače. Oni ovise i o temperamentu, i na etnički uniformnom radnom mjestu. Mehanizam za rješavanje konflikata mora postojati, i vrlo često i postoji. Ono što ne postoji vrlo često, jest mehanizam koji objašnjava što je konflikt, kad se on tiče kompanije.
Multinacionalno (multikonfesionalno) okruženje postaje pravilo, ali to pravilo je uvijek egzistiralo, na ovaj ili onaj način.
Prihvaćanje da smo uvijek različiti. Ali, ma koliko bili različiti, posao će nas uvijek spajati puno moćnije nego osobne razlike, ma kolike bile. Shvatiti to i provesti kroz hijerarhiju, jest ključ uspješnog djelovanja multinacionalnog ureda.
Naravno, u kompaniji svi smo sretni kad dobijemo stručnjaka s jedinstvenim znanjima i talentima. Puno je teže osobu iz drugog okruženja, drugačijih očekivanja, liderskih vještina, itd. uklopiti u lokalnu korporativnu kulturu (a zašto ih se i mora uklopiti?). Upoznao sam u zadnjih nekoliko godina ljude u kompanijama, naročito IT ili konzulting kompanijama koji su postali pravi rezervoari znanja o pojedinim kulturama, ali i živi svjedoci koliko je teško pomiriti sve etničke specifičnosti.
Najlakši je put – posao. I najrazličitije etničko okruženje pozitivno i timski reagira kad se pred njega postavi cilj, dodijele ovlasti i povjerenje i povede primjerom. Cilj i natjecanje je nešto što svi univerzalno razumijemo.
No, to nije dosta. Nesporazuma uvijek ima, i zato je bitno imati malo pravila – ali pravila kojih se uniformno moramo pridržavati. Omiljeno pravilo je ono koje je samorazumljivo ''ne radi nikome što ne želiš da rade tebi''.
Držeći se jednostavnih principa, možemo stvoriti radno okruženje koje stimulativno, ne samo za rad, već i boravak u stranoj zemlji.
Obratno, propisivanje kompliciranih pravilnika i procedura o konfliktima, izražavanju, tretmanu žena, religijskim praznicima, dopuštenim vicevima, itd. samo stvaramo atmosferu gdje vjerojatno pogrešno, ali beziznimno, podsvjesno komuniciramo kako očekujemo probleme, i to ne male. Oni se, po logici, redovito i događaju.
Konflikata na radnom mjestu, naravno, ima i inače. Oni ovise i o temperamentu, i na etnički uniformnom radnom mjestu. Mehanizam za rješavanje konflikata mora postojati, i vrlo često i postoji. Ono što ne postoji vrlo često, jest mehanizam koji objašnjava što je konflikt, kad se on tiče kompanije.
Multinacionalno (multikonfesionalno) okruženje postaje pravilo, ali to pravilo je uvijek egzistiralo, na ovaj ili onaj način.
Prihvaćanje da smo uvijek različiti. Ali, ma koliko bili različiti, posao će nas uvijek spajati puno moćnije nego osobne razlike, ma kolike bile. Shvatiti to i provesti kroz hijerarhiju, jest ključ uspješnog djelovanja multinacionalnog ureda.
